Željezo je esencijalni mineral koji je potreban ljudima od rođenja do starosti za stvaranje hemoglobina, elementa krvi koji pomaže pri prijenosu kisika u tkiva. Također je dio ključnih sustava koji pretvaraju hranu u energiju.
Željezo je jedan od najrasprostanjenijih metala u prirodi – u zemljinoj kori ima ga 4,7%. Taj mekani metal, srebrno bijele boje, najčešće se nalazi u rudama, a rijetko se nalazi u čistom agregatnom stanju.
Željezo je esencijalni mineral koji je potreban ljudima od rođenja do starosti za stvaranje hemoglobina, elementa krvi koji pomaže pri prijenosu kisika u tkiva. Također je dio ključnih sustava koji pretvaraju hranu u energiju.
Potreban je za brojne vitalne funkcije uključujući rast, reprodukciju, zacjeljivanje rana i imunitet. Glavna mu je uloga prijenos kisika do tkiva gdje je potreban. Željezo je također bitno za pravilno funkcioniranje brojnih enzima uključenih u sintezu DNA, stvaranje energije i zaštitu od mikroba i slobodnih radikala.
Zdrav ljudski organizam sadrži između 2,5 g (40 mg/kg žene) i 4,0 g (50 mg/kg odrasli muškarac) željeza.
Naš je organizam vrlo štedljiv prema ukupnim količinama željeza u tijelu, jer najveća količina željeza, koja nastaje raspadanjem crvenih krvnih zrnaca, ponovno ulazi u proces sinteze hemoglobina. Ipak, dnevno se iz organizma izlučuje 0,5 - 1 mg željeza, i to ljuštenjem epitela crijeva i kože, a manjim dijelom urinom, znojenjem i putem žuči.
Oko 60% željeza nalazi se u eritrocitima, odnosno u hemoglobinu, 30% je tkivna (jetra, slezena i koštana srž) rezerva željeza (feritin i hemosiderin), a ostatak željeza nedostupan za sintezu hemoglobin nalazi se u mioglobinu (transportira kisik do mišića) i kao sastavni dio važnih enzima koji osiguravaju procese staničnog disanja. (citokromi, peroksidaze).
Budući da naše tijelo ne može sintetizirati željezo, moramo ga unijeti hranom ili suplementima. Svakodnevno se apsorbira samo 5 - 10% željeza unesenog hranom, a apsorpcija se uvećava u slučaju povećane potrebe organizma.
Željezo u hrani dolazi u dva osnovna oblika:
Da bi se željezo uopće moglo apsorbirati u organizmu, ono se mora iz svog prvotnog trovalentnog oblika reducirati u dvovalentni oblik. Najveća količina željeza u prosječnoj prehrani, više od 85%, nalazi se u u obliku ne-hem željeza.
Željezo se u probavnom sustavu najvećim dijelom apsorbira iz duodenuma, a s obzirom na to da ne postoji adekvatan način izlučivanja njegovoga viška standardnim fiziološkim putevima (bubrezi, pluća, koža), apsorpcija željeza iz duodenuma smatra se primanim homeostatskim regulatorom količine željeza u organizmu.
